U srednjoj Europi živi 85 porodica trčaka (Carabidae) sa oko 750 vrsta, dok je u svijetu opisano preko 36 000 vrsta. Ali obzirom na onečišćenje okoliša te neznanje i neprepoznavanja vrste i njihove važnosti za naš okoliš, postaju sve rjeđi.

Trčci imaju tri para nogu građenih od pet dijelova, te specijalne antene građene od jedanaest dijelova, položene sa strane glave. Prsne ploče su čvrsto sraštene te se izvana vidi samo jedna tanka, fina linija na toraksu. Noge su im prilično duge u odnosu na tijelo, a kod mužjaka je karakteristično da je prednji par nogu vrlo raširen. Kod većine vrsta krila su sraštena te ne mogu letjeti. Osnovna boja je crna, koja kod mnogih vrsta ima metalni sjaj.

To su noćni kukci koji žive u tlu, grmlju ili kori drveća, a hrane se različitim insektima i biljem. Preko dana zadržavaju se ispod kamenja i ostataka biljnog pokrivača u vrtovima.

Vrlo korisni te ukoliko njihova prisutnost ne predstavlja smetnju, odnosno, nalaze se u vrtu, daleko od objekta, nije ih potrebno suzbijati.

U proljeće trčci polažu jaja iz kojih se razvijaju larve crne boje. Larve se presvlače 2 puta presvlače tijekom ljeta, te se u jesen zakukulje. U povoljnim klimatskim uvjetima, kao što je topla jesen, moguće je da se još iste godine iz kukuljice izlegne nova jedinka. Ako uvjeti nisu povoljni, ostaju u stadiju kukuljice do proljeća.

Veličina trčka varira od vrste do vrste, u prosjeku se kreće od 12-42 mm, pri čemu prevladavanju manje vrste. Mnoge vrste trčaka za život trebaju posebne uvjete i okruženje. S obzirom na ljudske aktivnosti, njihova staništa su reducirana, poglavito velikih vrsta.